Back كارل راهنير ARZ Karl Rahner Catalan Karl Rahner Czech Karl Rahner German Karl Rahner English Karl Rahner EO Karl Rahner Spanish Karl Rahner EU Karl Rahner French Karl Rahner GL
Karl Rahner (Freiburg im Breisgau, Baden, Njemačka, 5. ožujka 1904. – Innsbruck, Austrija, 30. ožujka 1984.) bio je njemački isusovac, te se smatra jednim od najvećih rimokatoličkih teologa 20. stoljeća.
Najpoznatiji je po svojoj kristologiji i spajanju egzistencijalne filozofije personalizma s tomističkim realizmom. Prije Drugog vatikanskog sabora, zajedno s Yvesom Congarom, Henrijem de Lubacom i Marie-Dominiqueom Chenujem osnovao je novu školu misli pod imenom Nouvelle Théologie (franc. Nova teologija), koju je papa Pio XII. kritizirao u enciklici Humani generis.
Godine 1922. ulazi u isusovački novicijat, a 1932. zaređen je u red Družbe Isusove. Od 1929. do 1933. studira u Nizozemskoj, a od 1934. do 1936. studira filozofiju na Freiburškom sveučilištu pod Martinom Heideggerom. Doktorsku je disertaciju obranio na Innsbruškom sveučilištu. Predavao je na sveučilištima u Innsbrucku, Pullachu, Münchenu i Münsteru. Bio je također urednik poznatoga Leksikona za teologiju i crkvu (Lexikon für Theologie und Kirche, 1957. – 68.). Poznat je po obrani Edwarda Schillebeeckxa 1968. kada je flamanski teolog napadan za herezu zbog svojih zahtjeva da se dopusti više slobode u teološkom istraživanju u Crkvi i pozivanja na teološki pluralizam.
Rahnerova mnogobrojna djela stavljaju naglasak na kontinuitet između moderne i tradicionalne interpretacije rimokatoličkog učenja.