Kulturni krajolik pokrajine Bali: sustav subaka kao utjelovljenje Tri Hita Karana filozofije | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Indonezija |
Godina uvrštenja | 2012. (36. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | ii, iii, v, vi |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:1194 |
Koordinate | 8°15′33″S 115°24′10″E / 8.25917°S 115.40278°E |
Kulturni krajolik Balija je skupni naziv za UNESCO-ovu svjetsku baštinu koja se sastoji od pet rižinih terasa i njihovih vodenih hramova koji pokrivaju oko 19.500 ha u indonezijskoj pokrajini Bali. Hramovi su žarišta društvenog vodoopskrbnog sustava kanala i brana, poznatog kao subak (su b ak), a koji datira još iz 9. stoljeća. Subak odražava filozofski koncept Tri Hita Karana koji povezuje kraljevstvo duha, ljudskog svijeta i prirode. Ova filozofija je nastala kulturnom razmjenom Balija i Indije u posljednjih 2.000 godina, te je uvelike oblikovala krajolik Balija. Subak je demokratskim i ravnopravnim poljoprivrednim praksama omogućio Balijcima da postanu najuspješniji uzgajivači riže u arhipelagu, unatoč izazovu podržavanja guste populacije stanovništva. Zbog toga je 2012. godine Kulturni krajolik subaka na Baliju upisan na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Aziji.[1]
Zaštićeni krajolik uključuje i kraljevski hinduistički vodeni hram Pura Taman Ayun iz vremena vrhunca Balijskog kraljevstva (18. stoljeće), koji je najveće i najimpresivnije arhitektonsko zdanje svoje vrste na otoku. Pored njega zaštićeni su i krajolik subaka kod Catur Angga Batukarua (koji se spominje u tekstovima iz 10. st., što ga čini najstarijim primjerom tradicijske balijske arhitekture), subak sliv Pekerisanska, Vrhovni vodeni hram Pura Ulun Danu Batur na rubu jezera Batur i hram Pegulingan.