Ludwig Andreas Feuerbach (Landshut, 28. srpnja 1804. – Rechenberg, 13. rujna 1872.), njemački filozof i antropolog. Vodeći mislilac među lijevim hegelijancima.
Kritičar idealizma i religije. Smatrao je da se civilizacija treba odreći i jednog i drugog, ako želi postići napredak. U kasnijim radovima nastoji razviti teoriju materijalističkog humanizma, i etiku ljudske solidarnosti.[1]
U početku je pristalica Hegelove filozofije, kod kojeg je studirao. Kasnije, pod utjecajem revolucionarnih zbivanja u Europi sredinom 19. stoljeća, postaje predvodnikom radikalnih, lijevih (mladih) hegelijanca, koji su razvijali kritičku komponentu Hegelovog učenja i potkopavali reakcionarnu vezu filozofije, države i kršćanstva u tadašnjoj Pruskoj te na koncu stvorili potpuno suprotnu filozofiju od Hegelove.[1]
Kao i neki drugi radikalni filozofi toga vremena i prostora, ostao je bez posla na fakultetu i veći dio života djelovao izvan akademske zajednice.
Utjecao je na formiranje teorije Karla Marxa. Smatraju ga mostom između dvaju mislilaca, Hegela i Marxa. U novije se vrijeme njegova kasnija, zrela promišljanja vrednuju kao bitan doprinos filozofiji.[1]