Povijesno svetište Machu Picchu | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Peru |
Godina uvrštenja | 1983. (7. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | i, iii, vii, ix |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:274 |
Koordinate | 13°9′47″S 72°32′44″W / 13.16306°S 72.54556°W |
Machu Picchu (kečuanski jezik: Machu Pikchu, što znači "Stari vrhovi") je sveti grad Inka ("Izgubljeni grad Inka") smješten na najvišem dijelu istočnih Andi u Peruu, ili točnije, na istočnim padinama planinskog lanca iznad doline rijeke Urubamba i neposredno iznad naselja Aguas Calientes, na visini od 2.350 metara nadmorske visine. Machu Picchu je vjerojatno izgrađen oko 1300. godine, ali je ostao skriven sve do 1911. godine kada ga otkriva Amerikanac Hiram Bingham.
Machu Picchu, poput drugih arheoloških lokaliteta doline Urubamba (Ollantaytambo, Runcuracay, Sayacmarca, Phuyupamarca, Huiñay Huayna, Intipucu, i dr.), svjedoči o nekadašnjem veličanstvenom carstvu Inka. Većina arheologa smatra da je izgrađen kao posjed Inka cara, Pachacuteca (1438. – 1472.). Nakon osvajanja teritorija, moćna vojska Inka sagradila je kanale za navodnjavanje i sustave popločanih cesta, a građevinari su izgradili tvrđave, hramove i monumentalne kamene zgrade.
Čini se da je grad, koji je 400 godina bio zaboravljen u andskoj prašumi, bio napušten još i prije no što su carstvo Inka pokorili Španjolci. Prema jednoj teoriji, stanovnike je pokosio sifilis koji je stigao iz Europe, a ostalo je učinio građanski rat.
Machu Picchu je 1983. godine upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Americi, a 2007. godine je izabran kao jedno od Sedam novih svjetskih čuda. U rujnu 2007. godine Sveučilište Yale je pristalo vratiti vrijedne predmete koje je Hiram Bingham donio iz Machu Picchua početkom 20. stoljeća, a u studenom 2010. godine je dogovren njihov prijenos u Peruansko sveučilište.[1]