Max Born

Max Born

Rođenje 11. prosinca 1882.
Breslau, Poljska
Smrt 5. siječnja 1970.
Göttingen, Njemačka
Državljanstvo Nijemac
Etnicitet Židov
Polje Fizika, matematika
Institucija Sveučilište u Berlinu
Sveučilište u Frankfurtu
Sveučilište u Göttingenu
Sveučilište u Edinburghu
Alma mater Sveučilište u Göttingenu
Akademski mentor Joseph John Thomson
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (1954.)
Stokesova medalja
Hughesova medalja (1950.)
Član Kraljevskog društva (1939.)
Portal o životopisima
Mladi Born.
Vodikove atomske orbitale na različitim energetskim razinama. Svjetlija područja pokazuju mjesta gdje se elektron najvjerojatnije može naći.
Valne funkcije atoma vodika, koje pokazuju vjerojatnost pronalaska elektrona u prostoru oko atomske jezgre. Svako stacionarno stanje određuje specifičnu energijsku razinu atoma.
Prikaz valova tvari u ogibu (difrakciji) elektrona.
Ogib ili difrakcija elektrona je pokazala da se elektroni ponašaju i kao čestice i kao valovi (dualizam).

Max Born (Breslau, 11. prosinca 1882. - Göttingen, 5. siječnja 1970.), njemački fizičar i matematičar. Doktorirao (1907.) je na Sveučilištu u Göttingenu. Radio je na sveučilištima u Berlinu, Frankfurtu na Majni, Göttingenu, Edinburghu. Poznat je po radovima s područja kvantne mehanike, teorije relativnosti i teorije kristala. Kvantnomehaničkim valnim funkcijama dao je statističku (vjerojatnosnu) interpretaciju (1926.). Njegova primjena računa smetnje na probleme raspršenja poznata je kao Bornova aproksimacija, a s Robertom Oppenheimerom razvio je teoriju molekula. Uz objašnjenje prirode kemijskoga afiniteta, znatno je pridonio razvoju kristalografije i kinetičke teorije tekućina. Born-Haberovim kružnim procesom izračunava se energija kristalne rešetke. Metoda se temelji na termodinamičkom načelu prema kojem pri prijelazu nekoga kemijskoga sustava iz jednoga stanja u drugo ukupna oslobođena (ili apsorbirana) energija ne ovisi o putu reakcije. Za temeljna istraživanja u kvantnoj mehanici, posebno za statističku interpretaciju valne funkcije, dobio je Nobelovu nagradu za fiziku je 1954. Iste je godine nagrađen i Walther Bothe. Bio je član Kraljevskog društva (eng. Royal Society) od 1939., Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1955.), njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 1958.) i Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1959.). Po njem su nazvani krater na Mjesecu (Born (krater)) i planetoid (13954 Born).[1]

  1. Born, Max, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.

Max Born

Dodaje.pl - Ogłoszenia lokalne