Back Meson AF Meson ALS ميزون Arabic Mesón AST مزون AZB Мезон BE Мезон Bulgarian মেসন Bengali/Bangla Mezon BS Mesó Catalan
Mezon
| |
 | |
Nonet mezona sa spinom 0.
| |
| Kompozicija: | Građen od kvarka i antikvarka |
| Čestična statistika: | Bozoni |
| Međudjelovanje: | Gravitacijsko, slabo, jako, elektromagnetsko |
| Simbol(i): | Poznato oko 200 mezona |
| Teoretiziran: | Hideki Jukava (1935.) |
| Otkriven: | 1947. |
| Masa: | Od 134,9 eV/c2 (π0) do 9,460 GeV/c2 (ϒ) |
| Električni naboj: | -1 e, 0 e, +1 e |
| Spin: | 0, 1 |
Mezon (prema grč. μέσος: srednji) je subatomska čestica kojoj je masa između mase elektrona i protona, hadron cjelobrojnoga spina, građen od kvarka i antikvarka. Svi mezoni su bozoni i podvrgavaju se Bose-Einsteinovoj statistici. Povijesno, prvi otkriveni mezoni bili su pioni i kaoni, pseudoskalari kojima je spin 0, potom su otkriveni vektorski mezoni ρ, ω, φ, J/ψ kojima je spin 1.[1]
Mezoni su bozoni na koje djeluje jaka sila, ili drugim riječima hadroni cjelobrojnog spina. Prema Standardnom modelu mezoni se sastoje od parnog broja kvarkova i antikvarkova, a svi do sada poznati samo od jednog para kvark-antikvark. Postojanje mezona predvidio je H. Yukawa kako bi objasnio silu privlačenja između protona i neutrona (danas poznatu kao rezidualna jaka nuklearna sila), za što je 1949. dobio Nobelovu nagradu za fiziku. Otkrićem miona ispočetka se smatralo da je to traženi mezon, dok nije utvrđeno da na njega ne djeluje jaka nuklearna sila, pa se u stvari radi o leptonu. Prvi pravi otkriveni mezon bio je pion.