Dva tijela se privlače uzajamno silom koja je proporcionalna (u skladu) umnošku njihovih masa , a obrnuto proporcionalna kvadratu njihove međusobne udaljenosti.
Isaac Newton (1642. – 1728.)
Newtonov zakon gravitacije je pomogao da se pronađe planet Neptun . Usporedba Zemlje i Neptuna.
Prema općoj teoriji relativnosti , planet u svom obilasku oko Sunca opisuje elipsu koja se polako okreće u svojoj ravnini.
Otklon zrake svjetlosti u gravitacijskom polju Sunca se mjeri pri pomrčini Sunca , kad je glavnina snažne Sunčeve svjetlosti zaklonjena. Prvi puta je to mjerenje izvršeno 29. svibnja 1919., čime je bila potvrđena Einsteineva teorija relativnosti .
Slika prikazuje 3 Keplerova zakona s dvije planetarne putanje : (1) Putanje planeta su elipse , sa žarištima ƒ 1 i ƒ 2 za prvi planet i ƒ 1 i ƒ 3 za drugi planet . Sunce je smješteno u žarištu ƒ 1 . (2) Dva zasjenčena područja A 1 i A 2 imaju jednake površine i vrijeme za planet 1 da prekrije područje A 1 je jednako da prekrije područje A 2 . (3) Ukupna ophodna vremena planeta 1 i planeta 2 imaju odnos t 1 3/2 : t 2 3/2 .
Uobičajeno je da se slobodni pad uzima kao primjer jednolikog ubrzanog gibanja (gibanja sa stalnim ubrzanjem). Pritom se pretpostavlja da nema otpora zraka ili trenja .
Kružno gibanje je sastavljeno od dviju komponenti, od gibanja stalnom brzinom po pravcu i od jednoliko ubrzanog gibanja sa smjerom prema središtu kruženja.
Vizualni primjer gibanja umjetnih satelita GPS-a zajedno sa Zemljinom vrtnjom .
Za Zemlju (M = 6 ∙1024 kg ) brzina kruženja ili orbitalna brzina na samoj površini (r = 6 378 km ) iznosila bi 7 910 m/s ili 7.91 km/s. Ta se brzina zove i prvom kozmičkom brzinom .
Newtonova zamišljena topovska kugla : ako bi top na nekoj uzvisini ispalio kuglu s brzinom manjom od brzine kruženja (vk = 7,9 km/s) ona bi imala putanju A ili B i pala bi na Zemlju ; ako bi kugla išla brzinom kruženja ona bi imala kružnu putanju C i gibala bi se stalnom brzinom; ako bi kugla krenula brzinom većom od brzine kruženja ona bi putovala po elipsi D; ako bi kugla krenula brzinom većom od brzine oslobađanja (vo = 11,2 km/s) ona bi putovala po hiperboli E i napustila bi Zemlju.
Newtonov zakon gravitacije ili opći zakon gravitacije iskazuje da se svaka dva tijela privlače uzajamno silom koja je proporcionalna (u skladu) umnošku njihovih masa , a obrnuto proporcionalna kvadratu njihove međusobne udaljenosti:
F
=
G
⋅
m
1
⋅
m
2
r
2
{\displaystyle F=G\cdot {\frac {m_{1}\cdot m_{2}}{r^{2}}}}
gdje je:
F - uzajamna sila privlačenja između dva tijela (kg ), i vrijedi F = F1 = F2 ,
G - univerzalna gravitacijska konstanta koja otprilike iznosi 6,67428 × 10−11 N m2 kg−2 ,
m 1 - masa prvog tijela (kg),
m 2 - masa drugog tijela (kg), i
r - međusobna udaljenost između središta dva tijela (m ).