Opruga (također elastično pero prema njem. Feder) je strojni dio za elastično spajanje. Opruga je izrazito elastičnih svojstava, koji prilikom deformacije (promjene oblika) preuzima mehanički rad u obliku akumulirane potencijalne energije, a koji u određenom trenutku može osloboditi povratkom u početni položaj. Mehanički rad pretvaraju u potencijalnu energiju, a nju opet natrag u mehanički rad, to jest opruge akumuliraju rad. Služi za ublažavanje udaraca (na vozilima, osovinskim spojkama), za akumuliranje mehaničkog rada (u mehaničkim satovima, dječjim igračkama), za povrat pokreta (kod ventila ili polužja), za ograničenje sile (na momentnim ključevima za zavrtanje), za mjerenje sile (kod dinamometara), za regulaciju podizaja (kod regulacijskih ventila), kao titrajni dio i u mnoge druge svrhe. Opruge se dijele prema obliku (lisnate, tanjuraste, prstenaste, cilindrične zavojne, konične zavojne, spiralne), presjeku (kvadratne, plosnate, okrugle i drugo), opterećenju (vlačne, tlačne, opterećene na savijanje ili uvijanje). Materijal od kojega se izrađuju najčešće je posebna vrsta čelika za opruge, koji je elastičan i jako žilav (čelik za opruge). Za specijalne namjene upotrebljavaju se legirani čelici: nehrđajući, antimagnetski, a sasvim iznimno i drugi metali, pa i nemetali, na primjer kompozitni materijali.[1]
Opruga je elastični strojni dio koji pod utjecajem vanjskih sila akumulira energiju, te je nakon rasterećenja vrati u obliku potencijalne energije, čitavu ili umanjenu. U praksi se opruge upotrebljavaju za različite namjene. Neki od najčešćih primjera upotrebe su: