Parno grijanje vrsta je grijanja koja koristi vodenu paru proizvedenu u parnom kotlu za prijenos toplinske energije. Para se dovodi u grijalice (radijatore) gdje se hladi i kondenzira, pri čemu se oslobađa i toplina isparavanja, a kondenzat se ponovno vraća kotlu. Upotrebom pare kao prijenosnika topline mogu se razmjerno velike količine topline s malom masom nositelja (u usporedbi s toplom vodom) prenositi cjevovodom na veće udaljenosti. Parom se brže zagrijavaju prostorije i takvo grijanje zahtijeva manje početne (investicijske) troškove. Nedostatci su takva grijanja otežana centralna regulacija, zbog čega su česta pregrijavanja prostorija i veći potrošak topline; manjak akumulacije topline u grijalicama; veća opasnost od korozije u vodovima kondenzata; visoka površinska temperatura grijalica koja ovisi o tlaku pare. Parno se grijanje uglavnom koristi za daljinsko grijanje.