Pitot-cijev

Pitot-cijev, Pitotova cijev (po francuskom fizičaru Henriju Pitotu, 1695. – 1771.) ili Prandtl-Pitotova cijev (po njemačkom fizičaru Ludwigu Prandtlu) je mehanička naprava za precizno mjerenje brzine strujanja na temelju razlike tlaka zastoja i statičkoga tlaka koji zbog oblika cijevi nastaju u struji fluida. To je uska, podulja cijev kojoj se ulazni otvor stavlja u struju tekućine, a drugi kraj spaja na tlakomjer (manometar). Plašt cijevi ima na sebi vijenac rupica tako da mjeri statički (p_s) i brzinski tlak (pv²/2) strujanja. Uz tu cijev stoji i druga, koja je nakon ulaznog otvora savijena okomito prema smjeru strujanja. Čestice tekućine koje u nju ulijeću zbog okomitog se koljena zaustavljaju, tako da se na drugom kraju mjeri tlak zastoja (p_t). Obje cijevi zajedno služe za mjerenje brzine v fluida gustoće ρ, po jednadžbi:

${\displaystyle v={\sqrt {\frac {2\cdot (p_{t}-p_{s})}{\rho }}}}$

Razlika tlakova omogućuje primjenu cijevi kao brzinomjera (na primjer u zrakoplovstvu).^[1]

1. ↑ Pitotova cijev, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.