Back Wentelbaan AF Umlaufbahn ALS Orbita AN مدار Arabic ܫܒܝܠܐ (ܡܡܠܠܘܬ ܟܘܟܒܐ) ARC Órbita AST Orbit AZ اوربیت AZB Арбіта BE Арбіта BE-X-OLD
Planetarna putanja ili orbita, u astronomiji i astronautici, je putanja u obliku konike po kojoj se giba nebesko tijelo manje mase u gravitacijskom polju nebeskog tijela veće mase. Zatvorena orbita nebeskih tijela elipsa je sa žarištem u kojem se nalazi središnje fizikalno tijelo ili središte mase. Takve su orbite planeta i njihovih prirodnih satelita u Sunčevu sustavu. Zatvorena orbita nebeskih tijela elipsa je sa žarištem u kojem se nalazi središnje fizikalno tijelo ili središte mase. Takve su orbite planeta i njihovih prirodnih satelita u Sunčevu sustavu. Otvorena orbita je parabola (na primjer orbita nekih kometa) ili hiperbola.
Orbite umjetnih satelita, koje mogu biti kružne ili eliptične, označuju se s obzirom na način gibanja oko Zemlje:
- geosinkrona orbita ima period 1 dan, dok je geostacionarna orbita ona geosinkrona orbita kojom se satelit postavlja iznad istoga položaja na Zemljinoj površini;
- polarna orbita, odnosno kvazipolarna orbita, prelazi preko polova, odnosno blizu njih;
- sa Suncem sinkronizirana orbita ima ravninu uvijek uperenu u Sunce ili pod stalnim kutnim odmakom od Sunca, a satelit prelazi preko ekvatora uvijek u isto doba dana;
- prijelazna orbita, uvedena radi ekonomičnosti, orbita je između početne i konačne orbite pri postavljanju umjetnih satelita.
- orbita za parkiranje privremena je orbita umjetnog satelita;
- proletna orbita je orbita kojom svemirska letjelica prolazi pokraj nebeskoga tijela (na primjer Mjeseca ili nekog planeta).[1]
Johannes Kepler je prvi pronašao svoje zakone planetarnog gibanja. Otkrio je da su putanje planeta u našem Sunčevom sustavu eliptične.