Romantizam

Caspar David Friedrich, Lutalica iznad mora magle, 1818.

Eugène Delacroix, Sardanapalova smrt, 1827., orijentalistička tema ovog ulja na platnu inspirirana je Byronovim djelom Sardanapal.

Philipp Otto Runge, Jutro (Der Morgen), 1808.

Romantizam je umjetnički, književni i intelektualni pokret nastao u Europi krajem 18. stoljeća. U većini zemalja dosegao je vrhunac u razdoblju od 1800. do 1850. Djelomično je nastao kao reakcija na industrijsku revoluciju,^[1] društvene i političke norme iz doba prosvjetiteljstva i znanstvenu racionalizaciju prirode.^[2] Najizraženiji je u likovnoj umjetnosti, glazbi i književnosti, ali imao je i velik utjecaj na historiografiju,^[3] obrazovanje^[4] i prirodoslovlje.^[5] Imao je također značajan i složen utjecaj na politiku te je, premda je većina razdoblja romantizma karakterizirao liberalizam i radikalizam, njegov dugoročan i najznačajniji učinak bio rast nacionalizma.

Ovaj je pokret isticao intenzivne emocije kao jedini autentični izvor estetskog doživljaja naglašavajući na osjećaje kao što su strahovanje, stravu i užas te strahopoštovanje posebice ono što se doživi suočavanjem s novim estetskim kategorijama poput uzvišenosti i ljepote prirode. Smatrao je narodnu umjetnost i drevne običaje plemenitima, ali je također jako cijenio spontanost, primjerice impromptu u glazbi. U suprotnosti s idealima racionalizma u klasicizmu, romantizam je ponovo oživio medievalizam^[6] naglašavajući umjetničke i narativne elemente, općenito percipirane kao autentično srednjovjekovne, u pokušaju bijega od pojava kao što je rast broja stanovnika, ubrzana urbanizacija i industrijska revolucija.

Premda je romantizam proizašao iz njemačkog pokreta Sturm und Drang koji je naglašavao intuiciju i emocije iznad prosvjetiteljskog racionalizma, neposredni faktori utjecaja bili su i događaji i ideologije proizašle iz Francuske revolucije. Romantizam je jako cijenio dosege herojskih individualista i umjetnika čiji su primjeri jako utjecali na oplemenjivanje društva. Promicao je maštu pojedinca kao kritički autoritet i instrument povećanja slobode naspram klasičnih obrazaca oblikovanja u umjetnosti. U prikazu ideja romantizma postojalo je jako pribjegavanje povijesnoj i prirodnoj neizbježnosti Zeitgeistu. U drugoj polovici 19. stoljeća pojavio se pokret realizma kao dijametralna suprotnost romantizmu.^[7] Propadanje romantizma u tom razdoblju bilo je povezano s višestrukim društvenim procesima, od političkih promjena do širenja nacionalizma.

1. ↑ Encyclopædia Britannica. ''Romanticism''. pristupljeno 30. siječnja 2008., izvor: Encyclopædia Britannica Online. Britannica.com. Pristupljeno 24. kolovoza 2010.
2. ↑ Casey, Christopher. 30. listopada 2008. "Grecian Grandeurs and the Rude Wasting of Old Time": Britain, the Elgin Marbles, and Post-Revolutionary Hellenism. Foundations. Volume III, Number 1. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. svibnja 2009. Pristupljeno 14. svibnja 2014.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
3. ↑ David Levin, History as Romantic Art: Bancroft, Prescott, and Parkman (1967.)
4. ↑ Gerald Lee Gutek, A history of the Western educational experience (1987.), poglavlje 12
5. ↑ Ashton Nichols, "Roaring Alligators and Burning Tygers: Poetry and Science from William Bartram to Charles Darwin," Proceedings of the American Philosophical Society 2005. 149(3): str. 304. – 315.
6. ↑ Núria Perpinyà, Ruins, Nostalgia and Ugliness. Five Romantic perceptions of Middle Ages and a spoon of Game of Thrones and Avant-garde oddity. Berlin: Logos Verlag. 2014.
7. ↑ "'osobita stvar,' nastavlja Bazarov, 'ovi smiješni stari romantičari! Dovedu svoj nervni sistem u stanje uzrujanosti i tada je, naravno, njihova ravnoteža rastrojena.'" (Ivan Turgenjev, Očevi i sinovi, poglavlje 4 [1862.])