Spojka

Dio spojke motornog vozila: A: povezivanje (uključeno), B: oslobođeno (isključeno), 1. radilica motora, 2. zamašnjak motora, 3. disk kvačila, 4. tlačni disk, 5. opruga membrane (dijafragme), 6. vratilo prijenosnika, 7. prsten za otpuštanje, 8. poklopac, 9. diskovi za podršku, 10. noseći vijak, 11. zaustavna ogrlica.
Lamela tarne spojke.

Spojka, u strojarstvu općenito, je rastavljivi spojni strojni dio. U užem smislu, spojka je strojni dio za prenošenje okretnoga momenta ili gibanja s jednoga vratila na drugo, također kvačilo, konstruiran tako da se prijenos može isključiti i time odvojiti pogonska od gonjene strane stroja.[1]

Nerazdvojive (neizvrstive) spojke ne omogućuju rastavljanje spoja tijekom rada stroja, a mogu biti:

  • krute spojke (prirubne i kolutne);
  • elastične spojke (prirubne s ulošcima od gume, umjetnoga materijala, čeličnih opruga i slično);
  • kompenzacijske spojke (lučni zubi, kuglasti i kardanski zglobovi) kod vratila, koje stoje jedna prema drugoj pod malim kutom;
  • dilatacijske spojke (kandžaste), koje omogućuju aksijalni pomak i pod djelovanjem okretnoga momenta.

Upravljive spojke (razdvojive ili izvrstive spojke) omogućuju razdvajanje spoja i tijekom pogona, a izvode se:

  • kao isključne kandžaste spojke, kod kojih je za ukopčavanje ili iskopčavanje potreban kratkotrajni prekid pogona ili samo okretnoga momenta;
  • kao tarne spojke (konusne, tanjuraste, lamelne), koje trenjem svojih tarnih ploha prenose okretni moment i najčešće se koriste na motornim vozilima, građevinskim i sličnim strojevima. Ukopčavanje može biti mehaničko, hidraulično, pneumatsko ili elektromagnetsko, i to tijekom pogona;
  • centrifugalne spojke ukopčavaju se povećanjem broja okretaja pogonskoga stroja, a zadatak im je olakšavanje ubrzanja stroja;
  • automatske spojke na vozilima se mehanički, hidraulički ili električno ukopčavaju pokretanjem ručice mjenjača brzine. Takva je i spojka sa željeznim prahom (magnetno-reološka), koji pod utjecajem električnog toka čini od ulja krutinu koja spaja pogonski i gonjeni dio;
  • sinkronizacijske spojke vozila izjednačuju brojeve okretaja vratila u mjenjačkoj kutiji radi olakšavanja ukopčavanja zupčanika, a izvode se kao konusne i lamelne.
  • hidraulične spojke prenose okretni moment dinamičkim djelovanjem fluida koji cirkulira između pumpe i turbine. Ukopčavanje i iskopčavanje postiže se punjenjem ili pražnjenjem sustava fluidom. Klizanje je pri ubrzavanju znatno, a pri punom broju okretaja i opterećenja stupanj djelovanja vrlo je visok;
  • sigurnosne spojke (sa zaticima, s kuglicama, zubne i tarne) štite od preopterećenja, oštećenja i loma strojne dijelove gonjenoga stroja.

Spojka služi za stalno ili povremeno spajanje dviju osovina ili vratila u svrhu prenošenja okretnog momenta. Osim prenošenja momenta sile, pojedine vrste spojki imaju dodatna svojstva:[2]

  • prilagodbu odstupanjima osi vratila nastalim netočnom izradom, netočnom ugradnjom ili pod djelovanjem opterećenja,
  • prigušenje vibracija na uvijanje (torzija),
  • smanjenje titranja (oscilacija) momenta uvijanja i udara pri pokretanju i u radu,
  • upravljano ili automatsko uspostavljanje ili prekidanje prenošenja momenta uvijanja
  • osiguravanje od preopterećenja ili neželjenog smjera okretanja.
  1. spojka, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.
  2. [2]Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. siječnja 2012. (Wayback Machine) "Elementi strojeva", Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split, Prof. dr. sc. Damir Jelaska, 2011.

Spojka

Dodaje.pl - Ogłoszenia lokalne