Tanjurasta opruga je prstenasta ploča stožasta oblika, koja se slaže u stupove najčešće povezana kroz sredinu svornjakom. Upotreba tanjurastih opruga proteže se od steznih dijelova za valjne ležajeve, do elastičnog opruženja strojeva i temelja. Tanjuraste opruge osobito su prikladne za velike sile i male progibe.
Naziv tih opruga potječe od toga što su sastavljene od dijelova koji imaju oblik tanjura bez dna. Kut nagiba stožca tih opruga izvodi se u granicama od 4° do 7°, najviše do 10°. Izrađuju se najčešće od čelika a katkada i od fosforne ili berilijeve bronce. Vanjski promjer tih opruga izvodi se obično u veličini od 30 do 300 mm. Uzdužno (aksijalno) opterećenje koje djeluje na oprugu, smatra se da je jednolično raspodijeljeno po vanjskom i unutarnjem obodu tanjura. Visina opruge u neopterećenom stanju smanjuje se pod opterećenjem, a time opruga postane plosnatija. Naprezanja na rubovima tanjura nisu sukladna (proporcionalna) progibima, i zato karakteristika opruge nije pravac, već konkavna krivulja s obzirom na os x.
Opruge se slažu jedna na drugu u obliku stupa, a održavaju se u tom položaju vodilicom. To može biti svornjak provučen kroz središnje otvore tanjura (unutarnje vođenje) ili cijev, odnosno tuljak koji ih obuhvaća (vanjsko vođenje).
Progib (opruženje) stupa jednak je zbroju progiba pojedinih tanjura. Prednosti tanjurastih opruga jesu u tome što mogu preuzimati velika opterećenja uz male izmjere (dimenzije) i što im se opruženje može mijenjati s pomoću broja složenih dijelova. Zbog toga njihova isplatljivost (ekonomičnost) ne zaostaje za isplativosti drugih opruga. Kako i velika opterećenja tih opruga uzrokuju razmjerno male deformacije, karakteristika im je strma (kaže se tvrda).
Tanjuraste se opruge upotrebljavaju kod odbojnika, u alatima, za uzdužno (aksijalno) osiguranje kotrljajućih ležaja, u mehanizmima topova, kod tenkova, za opruženje strojeva i u različitim uređajima.[1]