Zavojna opruga ili navojna opruga vrsta je opruge koja je opterećena na savijanje a izrađuje se od žice kružnog ili pravokutnog presjeka savijanjem po zavojnici. Pri opterećenju zavojne opruge napregnute su na savijanje. Najčešće se upotrebljavaju na primjer za povratni hod poluga, na štipaljkama, kod šarnira (okova) i slično. Spoj potreban za takvu namjenu dobije se učvršćenjem jednog kraja opruge na nepokretljivi, a drugog na pokretljivi dio, obično zaticima. Pri tome se opruga prednapreže određenom silom, što prouzrokuje opterećenje opruge momentom savijanja i time opruženje kojem odgovara zaokret za određeni kut uz smanjivanje promjera zavojnice. Pri tome, postoje određene dopuštene granice opružanja, iznad kojih opruga prestaje djelovati zbog čvrstog prianjanja zavoja uz pomični dio.
Da bi proizvodnja bila što isplativija, treba težiti za što jednostavnijom konstrukcijom krakova, to jest tangencijalno oblikovanim krakovima. S obzirom na mogućnost dovoljno točnog proračunavanja treba težiti za čvrstim upinjanjem krakova. Kao čvrsto upinjanje vrijedi svako upinjanje koje unosi par sila. Najmanji unutarnji promjer savijanja na krakovima ne treba da bude manji od promjera žice. Treba nastojati da odnos namatanja (promjer zavojnice u odnosu na promjer žice) bude od 4 do 15, u iznimnim slučajevima 3. Da bi se izbjegle sile trenja, ne smiju ni kod ograničenih ugradbenih duljina navoji nalijegati stegnuto jedan uz drugi. Zavojne opruge treba uvijek opterećivati u smjeru zavojnice opruge, tako da je vanjska strana navoja opterećena na vlak. Kod obrnutog, otvarajućeg okretanja, postoji zbog vlastitih naprezanja opruge sklonost popuštanju elastičnih svojstava ili puzanju.[1]
Opruge do 12 mm debljine žice namataju se hladno, a preko 12 mm toplo, zbog prevelikih sila za namatanje. Pri opterećenju opruge u smjeru namota smanjuje se unutarnji promjer, a ako oprugu opterećujemo suprotno njenom smjeru navoja, onda se njen vanjski promjer povećava.[2]