Antioh IV Epifan | |
---|---|
Kralj Seleukidskog Carstva | |
Kovanica s likom Antioha IV. Glava prikazuje Apolona na prijestolju omphalosa. Grčki natpis ΑΝΤΙΟΧΟΥ ΘΕΟΥ ΕΠΙΦΑΝΟΥ ΝΙΚΗΦΟΡΟΥ znači ("od Antioha, Božje objave, donosioca pobjede"). | |
Vladavina | 175. pne. – 164. pne. |
Rođen/a | 215. pne. |
Umro/la | 164. pne. (starost: 51) |
Prethodnik | Seleuk IV Filopator |
Nasljednik | Antioh V Eupator |
Bračni drug/žica | Laodika IV |
Dinastija | Seleukidi |
Otac | Antioh III Veliki |
Majka | Laodika III |
Djeca | Antioh V Eupator Laodika VI Aleksandar Balas (lažan) |
Antioh IV Epifan ("Objava (boga)"[1], "Glasoviti"; grčki: Ἀντίοχος Ἐπιφανὴς, fonetski: ænˈtɑi̯əkəs ɛˈpɪfəniːz; cca. 215. pne. - 164. pne.) bio je vladar Seleukidskog Carstva od 175. pne. do svoje smrti 164. pne. Bio je sin kralja Antioha III Velikog i brat Seleuka IV Filopatora. Pravo ime mu je bilo Mitridat; ime "Antioh" je preuzeo po dolasku na prijestolje.
Važni događaji za njegove vladavine su bili rat s Egiptom, koji je umalo doveo do osvajanja te zemlje i od koga potiče metaforički izraz "linija u pijesku" te ustanak židovskih Makabejaca.
Antioh je, kao nijedan drugi helenistički vladar, imao sklonost koristiti božanske epitete kao Theos Epiphanes (grčki: ΘΕΟΣ ΕΠΙΦΑΝΗΣ što znači "Božja objava") a nakon pobjede nad Egiptom se nazvao, Nikephoros (grčki: ΝΙΚΗΦΟΡΟΣ što znači "Pobjedonosni")[2]. Njegovo ekscentrično ponašanje, kapriciozni potezi i ludilo su mu, pak, od strane suvremenika donijeli nadimak Epimanes ("Ludi"), odnosno igru riječi s njegovom titulom Epiphanes.[1][3]