Bitka na Sutjesci | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Segment Drugog svijetskog rata i Operacije Schwarz | |||||||||
![]() Druga proleterska divizija u proboju kroz Zelengoru, tokom bitke na Sutjesci juna 1943. | |||||||||
| |||||||||
Sukobljene strane | |||||||||
![]() ![]() ![]() ![]() ![]() |
![]() | ||||||||
Komandanti i vođe | |||||||||
![]() ![]() ![]() |
![]() ![]() ![]() ![]() | ||||||||
Snage | |||||||||
127,000 vojnika[2] 300+ zrakoplova |
oko 16.000 boraca i oko 3.500 ranjenika i bolesnika[2] | ||||||||
Žrtve i gubici | |||||||||
oko 5.300 izbačenih iz stroja (2.768 Nemaca[3], 411 vojnika NDH[3], preko 2.000 Italijana) | 7.543[4] | ||||||||
Nijemci su ubili i oko hiljadu i po civila, seljaka.[5] |
Bitka na Sutjesci juna 1943. godine je bila odlučujuća bitka pete neprijateljske ofenzive kojom su jugoslovenski partizani izvršili proboj iz osovinskog obruča, rasturivši njemačke snage u blizini rijeke Sutjeske u jugoistočnoj Bosni.
Nemačke snage su uspele da opkole Glavnu operativnu grupu NOVJ na teškom planinskom području Durmitora i nametnu im dugotrajne iscrpljujuće borbe, suprotne taktici partizanskog ratovanja i, s obzirom na odnos snaga, krajnje nepovoljne po NOVJ. Partizani su se našli zatvoreni na malom prostoru neprekidno tučeni artiljerijskim i vazduhoplovnim snagama, trpeći ogromne gubitke, bez izvora hrane. Do 31. maja je sedam brigada prikupljeno na prostoru između Pive i Sutjeske. 5. i 7. juna, prvi pokušaji da se front neprijatelja probije u donjem toku Sutjeske, nisu uspeli. Proboj preko nabujale Sutjeske, u njenom srednjem toku, kod Tjentišta, izvršila je 1. proleterska divizija.[6]
10. juna, u ranim jutarnjim satima, Prva proleterska divizija je razbila nemačke položaje i probila obruč. Ovaj uspeh bio je od presudnog značaja za čitav ishod tridesetodnevne bitke. Njenim prodorom kroz Zelengoru ka Jahorini osujećen je nemački plan okruženja i uništenja glavne operativne grupe, i stvoreni su uslovi za izvlačenje ostalih partizanskih snaga.[7] Naredne noći iz obruča je izašao i Vrhovni štab sa 2. proleterskom divizijom. Odsečena 3. divizija je zajedno s ranjenicima desetkovana u proboju preko Sutjeske 13. juna.[6]
Delovi bolnice koji su ostali poubijani su bez milosti, ranjenici i liječničko osoblje. Težak ratni zločin predstavlja masovno ubijanje oko 1200 partizanskih ranjenika na Sujesci.[5] Ukupno je stradalo oko 7,500 partizana, više od trećine koji su ušli u borbe. Gotovo polovinu poginulih partizana na Sutjesci čine Dalmatinci.[8] Među palim borcima je bilo 597 partizanki, što je "nezabilježeni primjer gubitaka žena-boraca u istoriji ratovanja".[9] I pored gladi, teških gubitaka, krajnjih fizičkih napora i neprekidnih borbi snage NOVJ zadržale su visok moral i borbenost, što im je priznao i neprijatelj.[10] Njemački glavnokomandujući general Rudolf Lüters je u svom izvješću opisao partizane kao "dobro organizirane, vješto vođene i s borbenim moralom koji izaziva čuđenje".
Operacija Schwarz je završena 15. juna 1943. godine probojem glavnine snaga NOVJ u istočnu Bosnu. Odmah po proboju iz obruča NOVJ je prešla u protuofenzivu, čisteći osovinske utvrde u Vlasenici, Srebrenici, Olovu, Kladnju i Zvorniku tokom slijedećih 20 dana.
<ref>
; nije zadan tekst za reference po imenu Beleška sa savetovanja od 21. maja 1943
<ref>
; nije zadan tekst za reference po imenu Švarm