Estonska vlada u egzilu

Estonska vlada u egzilu Eesti Vabariigi valitsus eksiilis Vlada u egzilu ←   1944. – 1992.   → Zastava Grb Glavni grad Tallinn (de iure) Glavni grad u egzilu Stockholm (1944–1953) Oslo (1953–1992) New York (neformalno) Vlada Prijelazna vlada Premijer (v.d.)  • 1944. – 1953. Otto Tief  • 1953. – 1960. Johannes Sikkar  • 1960. – 1962. Tõnis Kint  • 1962. – 1963. Aleksander Warma  • 1963. – 1970. Tõnis Kint  • 1971. – 1990. Heinrich Mark  • 1990. – 1992. Enno Penno Historija Drugi svjetski rat / Hladni rat  • Proglašenje 1. kolovoza 1944.  • SSSR priznao nezavisnost Estonije 6. rujna 1991.  • Lennart Meri prisegnuo za Predsjednika 6. listopada 1992. Danas dio  Estonija

Estonska vlada u egzilu^[1] (estonski: Eesti Vabariigi valitsus eksiilis) bila je formalno proglašena vlada Republike Estonije u egzilu, koja je postojala od 1944. godine do ponovne uspostave vladinog suvereniteta nad teritorijem Estonije 1992. godine. Estonska vlada u egzilu temeljila je svoju legitimnost na ustavnoj sukcesiji u odnosu na posljednju legalno izabranu estonsku vladu prije sovjetske okupacije 1940. godine. Za svo vrijeme svog postojanja, vlada u egzilu bila je jedina međunarodno priznata estonska vlada (vlasti Estonske SSR bile su ograničeno priznate u sklopu sovjetske sfere utjecaja).

1. ↑ Historical Dictionary of Estonia, 2004, p. 332 ISBN 0-8108-4904-6