Gulag

Gulag (rus. ГУЛаг — GULag) je bila vladina agencija koja je upravljala glavnim sovjetskim sistemom logora za prisilni rad. U ovim logorima su se nalazili osuđenici raznolikog tipa, od sitnih kriminalaca, do političkih zatvorenika, ali veliki broj njih je osuđen po pojednostavljenim procedurama, poput NKVD trojki i drugih instrumenata izvansudskog kažnjavanja, i gulazi su priznati kao glavni instrument političke represije u Sovjetskom Savezu.

GULag je skraćenica za Glavna uprava za logore i kolonije popravnog rada (rus. Главное управление исправительно-трудовых лагере́й и колоний) NKVD-a. Ova uprava je službeno osnovana 25. travnja 1930.^[1] a ukinuta 13. siječnja 1960.^[2] Vremenom je, po metonimiji, izraz gulag počeo da se koristi za cjelokupan sistem kaznenog rada u SSSR. Aleksandar Solženjicin, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1970. je ovaj izraz učinio poznatim u zapadnom svijetu objavljivanjem svoje knjige Arhipelag gulag i Jedan dan Ivana Denisoviča. Knjiga je pravila vezu između ovih razbacanih logora i „lanca otoka“ i opisivala gulage kao sistem gdje su ljudi prisiljeni raditi do smrti. Neki stručnjaci se slažu sa ovim stanovištem,^[3] dok drugi smatraju da gulazi nisu bili ni veliki, niti smrtonosni kao što se često prikazuje, i da nisu u sebi imali logore smrti, iako je tokom nekih perioda njihove povijesti, u ovim radnim logorima smrtnost bila visoka.

U ožujku 1940. je postojalo 53 zasebna logora i 423 radne kolonije u SSSR. Mnogi od glavnih industrijskih gradova u ruskom Arktiku, kao što su Noriljsk, Vorkuta i Magadan, su nekada bili logori koje su izgradili zatvorenici a kojima su upravljali bivši zatvorenici.

1. ↑ Christiana 1997., str. 457
2. ↑ Roth 2006., str. 122
3. ↑ Rosefielde 2010., str. 247
   "Služili su kao polja za ubijanje tijekom većeg dijela Staljinovog razdoblja, i kao ogroman izvor jeftine radne snage za državne projekte."