Johannes Vares

Johannes Vares
(9.) premijer Estonije (de facto)
Mandat 21. lipnja 1940. – 25. kolovoza 1940.
Predsjednik	Konstantin Päts
Prethodnik	Jüri Uluots
Nasljednik	pozicija ukinuta (de facto)
Predsjednik Prezidija Vrhovnog sovjeta Estonske Sovjetske Socijalističke Republike
Mandat 25. kolovoza 1940. – 29. studenog 1946.
Prethodnik	pozicija utemeljena
Nasljednik	Nigol Andresen (v.d.)
Rođenje	12. siječnja 1890. Kiisa, Estonija (tada  Rusko Carstvo)
Smrt	29. studenog 1946. Tallinn, Estonija (tada  Sovjetski Savez)
Politička stranka	KP Estonije
Obrazovanje	Univerzitet u Kijevu
Zanimanje	liječnik, političar, pjesnik
Vjera	ateizam

Johannes Vares (Kiisa, 12. siječnja 1890. – Tallinn, 29. studenog 1946.), estonski komunistički političar, liječnik i pjesnik. Profesionalno je bio poznat pod imenom Johannes Vares Barbarus. Vares od 1940. godine pa do smrti 1946. godine bio Predsjednik Prezidija Vrhovnog sovjeta Estonske Sovjetske Socijalističke Republike. Iako je imao značajnu ulogu u turbulentnim godinama estonske historije, iz suvremene perspektive većina je njegovog djelovanja proglašena protuzakonitom.

Varse je rođen 1890. godine u farmerskoj obitelju u selu Kiisa, nedaleko od Viljandija. Gimnaziju je završio u Pärnuu, a od 1910. do 1914. godine studirao je medicinu na Univerzitetu u Kijevu. Za vrijeme Prvog svjetskog rata radio je kao vojni liječnik u carskoj vojsci, a isti je posao obavljao i u sklopu Estonske vojske tokom Estonskog rata za nezavisnost. Za svoje sudjelovanje u ratu nagrađen je Križom slobode. Tokom 1920-ih zaposlio se kao liječnik u Pärnuu, gdje je istovremeno bio poznat i kao pjesnik, ali i kao radikalni socijalist; u tom je periodu djelovao pod pseudonimom Johannes Barbarus.

Kada je Sovjetski Savez okupirao Estoniju u lipnju 1940. godine, Andrej Ždanov prisilio je tadašnjeg predsjednika Konstantina Pätsa da imenuje Varesa za novog premijera prosovjetske marionetske vlade, što je formalizirano 21. lipnja 1940. godine; tadašnji premijer Jüri Uluots smijenjen je, a na čelo Estonije došla je Moskvi sklona marionetska vlast. U Estoniji se mnogo pitanja povelo oko legalnosti Varesovog dolaska na vlast, pri čemu je sovjetska opozicija tvrdila kako je Varesovo preuzimanje vlasti bilo potpuno neustavno, zbog čega ga se u suvremenoj estonskoj historiografiji uopće ne smatra premijerom u kontekstu povijesnog kontinuiteta. Ustavnopravno, Jüri Uluots je zbog nesposobnosti predsjednika Pätsa da obavlja svoje dužnosti posao vršitelj dužnosti predsjednika, zadržavajući pritom premijersku funkciju, tako da je kontinuitet estonske državnosti zadržan kroz vladu u egzilu, a ne kroz događaje koji će uslijediti ubrzo nakon Varesovog dolaska na čelo estonske vlade.

Naime, Päts je već u srpnju formalno odstupio s mjesta predsjednika, čime je Vares - mada neustavno - postao vršitelj dužnosti predsjednika na nekoliko tjedana. Vlada je ubrzo Estoniju proglasila "sovjetskom socijalističkom republikom", a Vares je tako ostao na čelu zemlje kao Predsjednik Prezidija Vrhovnog sovjeta Estonske Sovjetske Socijalističke Republike (funkcija koja je zamijenila onu premijera). Kasnije je bio na čelu delegacije koja je 6. kolovoza 1940. godine otputovala u Moskvu kako bi od Staljina tražila pripojenje Estonske SSR Sovjetskom Savezu, što je potez koji mu je među većinom Estonaca donio status izdajnika.^[1] Dana 12. rujna 1940. godine došao je na čelo Centralnog komiteta KP Estonije, koja se nedugo zatim pridružila KP Sovjetskog Saveza.

Nedugo nakon njemačke invazije u Drugom svjetskom ratu, Vares je pobjegao u Rusiju, gdje je živio u egzilu od 1941. do 1944. godine.^[2]

Dana 20. travnja 1944. godine, Izborni odbor Republike Estonije imao je tajni sastanak u Tallinnu, na kojem je prisustvovao i tada još uvijek legalno izabrani premijer Uluots. Odbor je donio zaključak kako je Varesovo imenovanje bilo protuustavno te kako Päts nije imao ovlasti učiniti takvo što, čime je Varesu (tek) formalno oduzeta premijerska funkcija, a retroaktivno je proglašeno kako je Uluots u kontinuitetu vodio državu od tog spornog 21. lipnja 1940. godine.^[3] Jasno, faktički je Varesovo imenovanje sa svim svojim posljedicama ostalo na snazi, ali formalnopravno, ono je proglašeno protuustavnim, kakvim se smatra i u suvremenoj estonskoj historiografiji. Isto tako, suvremena Estonija smatra sve zakone iz Varesovog doba nevažećima, uključujući i onaj kojim su omogućeni namješteni izbori iz srpnja 1940. godine, a temeljem kojih je "Narodni Riigikogu" donio odluku o pripajanju Sovjetskom Savezu.

Međutim, iako je bio vjeran prosovjetski činovnik, Vares je po povratku u Estoniju postao meta istrage NKVD-a zbog svojih aktivnosti u Estonskom ratu za nezavisnost. Pritisnut istragom, Vares je 29. studenog 1946. godine počinio suicid u predsjedničkoj rezidencijiu u tallinnskoj četvrti Kadriorg.^[4]

1. ↑ Miljan 2004: str. 486 sfn error: no target: CITEREFMiljan2004 (help)
2. ↑ Pettibone, Charles D. (2014). THE ORGANIZATION AND ORDER OF BATTLE OF MILITARIES IN WORLD WAR II. IX - THE OVERRUN & NEUTRAL NATIONS OF EUROPE AND LATIN AMERICAN ALLIES. Trafford Publishing. str. 101. ISBN 978-1490733876. 
3. ↑ L. Mälksoo, Professor Uluots, the Estonian Government in Exile and the Continuity of the Republic of Estonia in International Law, Nordic Journal of International Law, Volume 69, Number 3 / March, 2000
4. ↑ Duevel, Christian (28 June 1971). „Estonian Party Journal Reverts to "Un-Marxist" Terminology on Stalin's "Personality Cult"”. Blinken Open Society Archives. Arhivirano iz originala na datum 2021-09-08. Pristupljeno 8 September 2021.