Ksantin | |||
---|---|---|---|
![]() | |||
![]() | |||
IUPAC ime |
| ||
Drugi nazivi | 1H-Purin-2,6-diol | ||
Identifikacija | |||
CAS registarski broj | 69-89-6 ![]() | ||
PubChem[1][2] | 1188 | ||
ChemSpider[3] | 1151 ![]() | ||
UNII | 1AVZ07U9S7 ![]() | ||
DrugBank | DB02134 | ||
KEGG[4] | |||
ChEBI | 17712 | ||
ChEMBL[5] | CHEMBL1424 ![]() | ||
Jmol-3D slike | Slika 1 | ||
| |||
| |||
Svojstva | |||
Molekulska formula | C5H4N4O2 | ||
Molarna masa | 152,11 g/mol | ||
Agregatno stanje | beli prah | ||
Tačka topljenja |
razlaže se | ||
Rastvorljivost u vodi | 1 g/ 14,5 L @ 16 °C 1 g/1,4 L @ 100 °C | ||
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala | |||
Infobox references |
Ksantin (ksantinska kiselina, 3,7-dihidro-purin-2,6-dion) je purinska baza koja se nalazi u većini ljudskih tkiva i fluida kao i u drugim organizmima. Brojni stimulansi su izvedeni iz ksantina, npr. kofein i teobromin.[6]
Ksantin je proizvod na putu purinske degradacije.
Ksantin se naknadno konvertuje u uričnu kiselinu dejstvom ksantiske oksidaze.
Avgusta 2011, objavljen je izveštaj baziran na NASA ispitivanjima meteorita nađenih na Zemlji koji sugeriše da je ksantin i srodni organski molekuli, među kojima su komponente DNK i RNK: adenin i guanin, možda mogu da budi formirani ektraterestrijalno u svemiru.[8][9]