Kupidon

Kupidon
Bog požude, erotske ljubavi, privlačnosti i naklonosti
Životinje	dupin
Simboli	luk i strijela
Roditelji	Mars i Venera
Supružnik	Psiha

Kupidon (latinski: Cupido, "žudnja“) bio je, u rimskoj mitologiji, bog požude, erotske ljubavi, privlačnosti i naklonosti. Često je prikazivan kao sin božice ljubavi Venere i boga rata Marsa. Na latinskom je poznat i kao Amor ("Ljubav"). Njegov je grčki pandan bog Eros.^[1] Iako je Eros u klasičnoj grčkoj umjetnosti općenito prikazan kao vitki mladić s krilima, tijekom helenističkog razdoblja sve je češće predstavljan kao bucmasti dječak. U to su mu vrijeme pridodati luk i strijela, koji predstavljaju njegov izvor moći: osoba, ili čak božanstvo, koju bi Amorova strelica pogodila, bila je ispunjena nekontroliranom žudnjom. U mitovima je Kupidon sporedni lik koji uglavnom služi za pokretanje radnje. On je glavni lik samo u priči o Kupidonu i Psihi, kada biva ranjen vlastitim oružjem te prolazi kroz iskušenje ljubavi. Iako se o njemu ne pričaju druge veće priče, njegova je tradicija bogata poetskim temama i vizualnim scenarijima, kao što su krilatica "Ljubav pobjeđuje sve" te kazne i muke koje Kupidon zadaje kao odmazdu. Njegove su moći slične, premda ne i identične, moćima Kamadeve, hinduističkog boga ljudske ljubavi.

U umjetnosti se Kupidon često pojavljuje predstavljen u više likova nazvanih Amores ili, u kasnijoj terminologiji povijesti umjetnosti, kao amorini, što je ekvivalent grčkim erotima. Kupidoni su čest motiv rimske umjetnosti i kasnije zapadnoevropske klasicističke umjetnosti. U 15. stoljeću ikonografija Amora počinje se razlikovati od ranijih predstava Kupidona kao nagog dječaka.

Kupidon je bio popularan lik i u srednjem vijeku, kada je pod kršćanskim utjecajem često imao dvojaku prirodu kao Nebeska i Zemaljska ljubav. U renesansi mu je obnovljeni interes za antičku filozofiju dodijelio složena alegorijska značenja. U suvremenoj popularnoj kulturi Kupidon je prikazan kako povlači luk kako bi potaknuo romantičnu ljubav, često kao ikona Valentinova.^[2]

1. ↑ Larousse Desk Reference Encyclopedia, The Book People, Haydock, 1995, str. 215.
2. ↑ Ovaj je uvod temeljen na: The Classical Tradition, edited by Anthony Grafton, Glenn W. Most, and Salvatore Settis (Harvard University Press, 2010), s.v. "Cupid", str. 244–246.