Mandolina

Mandolina

Klasifikacija Žičani instrumenti (trzalački instrumenti) Raspon tonova (standardno naštimana mandolina sa 14 pragova)

Mandolina je trzalački instrument. Ime je dobila po svojem obliku. Mandolina je ustvari naziv za malu mandolu (talijanski il mandolino je deminutiv od la mandola), a mandola je dobila naziv po talijanskoj riječi za badem - la mandorla, odnosno hebrejskoj mendel.^[1]

Svrstava se u kordofone trzalačke instrumente. Po ugodbi i registrima identična je violini, a sviračko umijeće je gotovo jednako kao kod violine. Ipak ovaj instrument ne uživa takav ugled kao violina. Brojne su predrasude o mandolini kao instrumentu manje vrijednosti s ograničenim mogućnostima naspram drugim instrumentima, a nisu zasnovane na činjenicama već proizlaze iz nepoznavanja stvarnih mogućnosti i vrijednosti tog instrumenta.

Mandolina je često privlačila pozornost skladatelja. Vivaldi je napisao dva koncerta za dvije te jedan za jednu mandolinu, sve to u pratnji gudačkog orkestra i čembala. Mozart je mandolinu koristio u dvije pjesme iz 1781. godine – Die Zufriedenheit (K349) i Komm, liebe Zither (K351), a njegova najpoznatija uporaba mandoline je pratnja Don Giovannijeve serenade Deh, vieni alla finestra iz istoimene opere (1787.), slikovita vrsta koja se pojavljuje i u Seviljskom brijaču (1782.) Giovannija Paisiella. Čak je i Beethoven kao mladić skladao šest skladbi za mandolinu i čembalo od kojih su pronađene samo četiri (dvije sonatine, varijacije i Adagio ma non troppo). Mandolina je također bila glazbalo koje je mladi Paganini učio svirati od svog oca prije nego što je naučio svirati violinu.

1. ↑ Marijo Peručić. „Povijest žičanih trzalačkih instrumenata”. Arhivirano iz originala na datum 2010-10-20. Pristupljeno 2015-06-25.