Maria Theresia

Marija Terezija
Martin van Meytens: Marija Terezija (1759.)
Ugarska i hrvatska kraljica Austrijska nadvojvotkinja
Vladavina	20. listopada 1740. - 29. studenog 1780.
Krunidba	25. lipnja 1741.
Prethodnik	Karlo VI.
Nasljednik	Josip II.
Češka kraljica
Vladavina	20. listopada 1740. - 1741. 1743. - 29. studenog 1780.
Krunidba	12. svibnja 1743.
Prethodnik	Karlo VI.
Nasljednik	Josip II.
Suprug	Franjo Stjepan Lotarinški
Djeca	Djeca Marije Terezije Marija Elizabeta Marija Ana Marija Karolina Josip II. Marija Kristina Marija Elizabeta Karlo Josip Marija Amalija Leopold II. Marija Karolina Marija Johanna Gabriela Marija Josipa Marija Karolina Ferdinand Marija Antoaneta Maksimilijan Franjo
Puno ime
Maria Theresia Walburga Amalia Christina
Dinastija	Habsburg
Otac	Karlo VI.
Majka	Elizabeta od Brunswick-Wolfenbüttela
Rođenje	13. svibnja 1717. Beč, Habsburška Monarhija (danas Austrija)
Smrt	29. studenog 1780. Beč, Habsburška Monarhija (danas Austrija)
Pokop	Imperijalna kripta, Beč
Vjera	katolicizam

Marija Terezija^[1] (13. maj 1717 - 29. novembar 1780) je bila jedini ženski vladar svih habsburških posjeda i posljednji član dinastije Habsburg. Vladala je kao nadvojvotkinja Austrije, kraljica Ugarske, Češke, Hrvatske, Galicije i Lodomerije, kao vojvotkinja Mantove, Milana, Parme, Piacenze i Guastalle, te kao vladarica Austrijske Holandije i brojnih grofovija. Brakom je bila carica Svetog Rimskog Carstva Njemačkog Naroda, njemačka kraljica, velika vojvotkinja Toskane i kratko vojvotkinja Lotaringije.

Postala je vladarica po smrti svoga oca, cara Karla VI, u oktobru 1740. godine. Otac joj je Pragmatičkom sankcijom iz 1713. godine omogućio da naslijedi njegove teritorije koje su se inače mogle naslijeđivati samo po muškoj liniji i od strane muškaraca. Po njegovoj smrti, Saksonija, Pruska, Bavarska i Francuska, koje su Karlu VI obećale da će podržati Mariju Tereziju pri nasljeđivanju njegovih kruna, povukle su svoja obećanja. Pruska je napala Austriju, što je izazvalo osam godina dug sukob poznat kao Rat za austrijsko naslijeđe.

Marija Terezija je poticala i provodila raznovrsne i mnogobrojne reforme uz pomoć svojih ministara. Reformisala je obrazovanje i finansiranje, poticala trgovinu i razvoj agrikulture, što je značajno ojačalo Austriju. Ipak, nije dopustila vjersku toleranciju, a putopisci iz 18. stoljeća njen su režim smatrali netolerantnim i praznovjernim.^[2]

Iako se od nje očekivalo da vlast prepusti mužu Franji, a kasnije sinu Josipu, koji su formalno bili njeni savladari u Austriji i Češkoj, Marija Terezija je bila apsolutni vladar svojih posjeda.^[3] Kritikovala je i nije odobravala mnoge Josipove odluke. Opirala se podjeli Poljske, ali je bila prisiljena odobriti je. Imala je šesnaestero djece među kojima su bili francuska kraljica, napuljska kraljica, parmska vojvotkinja, i dva cara Svetog Rimskog Carstva. Marija Terezija nije posjedovala intelekt svojih sinova, ali su je ipak karakterisale osobine cijenjene kod monarha: dobrodušnost, razumnost, odlučnost, te, najvažnije od svega, spremnost da prizna svoju grešku i mentalnu superiornost svojih savjetnika. Kao mlada vladarica koja je morala voditi dva dinastička rata, vjerovala je da njen interes mora biti interes njenih podanika; kao iskusna vladarica shvatila je da interes njenih podanika mora biti njen interes.^[4][5]

1. ↑ Kao vladar Ugarske i holandskih vojvodstava i grofovija, Marija Terezija se ponekad navodi kao Marija II Terezija, budući da je druga Marija koja je vladala tim prostorima (nakon Marije Anžuvinske i Marije od Valoisa)
2. ↑ Dawson Beales, 69.
3. ↑ Dawson Beales, 39.
4. ↑ Kann, 157.
5. ↑ Russell Richards Treasure, 410