Massimo D'Alema | |
---|---|
Massimo D'Alema | |
53. premijer Italije
| |
Mandat 21. listopada 1998. – 25. travnja 2000. | |
Predsjednik | Oscar Luigi Scalfaro
Carlo Azeglio Ciampi |
Prethodnik | Romano Prodi |
Nasljednik | Giuliano Amato |
Zamjenik premijera Italije
| |
Mandat 17. svibnja 2006. – 8. svibnja 2008. | |
Prethodnik | Giulio Tremonti |
Nasljednik | Angelino Alfano |
Ministar vanjskih poslova
| |
Mandat 17. svibnja 2006. – 8. svibnja 2008. | |
Prethodnik | Gianfranco Fini |
Nasljednik | Franco Frattini |
Predsjednik demokrata ljevice
| |
Mandat 6. studenog 1998. – 14. listopada 2007. | |
Prethodnik | Giglia Tedesco Tatò |
Nasljednik | Pozicija ukinuta |
Tajnik demokrata ljevice
| |
Mandat 12. veljače 1998. – 6. studeni 1998. | |
Nasljednik | Walter Veltroni |
Tajnik Demokratske stranke ljevice
| |
Prethodnik | Achille Occhetto |
Nasljednik | Pozicija ukinuta |
Rođenje | 20. travnja 1949. Rim |
Supružnik | Linda Giuva |
Massimo D'Alema [dalɛ'ma] (Rim, 20. travnja 1949.)[1], talijanski političar. Nacionalni je tajnik Federacije talijanske komunističke mladeži od 1975. 1987. postaje zastupnikom, a 1988.-1990. direktorom lista L'Unità. Od 1994. je glavni tajnik postkomunističke Stranke demokratske ljevice (PDS), a od listopada 1998. do travnja 2000. i 53. talijanski premijer. Kasnije je bio zamjenik premijera i ministar vanjskih poslova od 2006. do 2008. Ponekad ga mediji nazivaju vođa Maximo, zbog njegova imena, ali i zbog svoje dominantne pozicije u lijevoj koaliciji tijekom Druge Republike.[2]