|
Medijska Monarhija (perz. Māda[2], grč. Mēdía, akad. Mādāya[3]) bila je prva iranska monarhija[4][5] koje je od kraja 8. do sredine 6. vijeka pne.[6] obuhvaćalo prostore Velikog Irana, sjeverne Mezopotamije i istočne Male Azije. Prije osnutka Medije iranski narodi živjeli su u manjim plemenskim zajednicama i nije postojala hijerarhija vladavine, no ratovi sa Asircima doveli su do njihovog ujedinjenja odnosno stvaranja moćne monarhije koja je postala temeljem za sve kasnije iranske dinastije.
Osnivačem Medije smatra se Dejok[7], plemenski vođa kojeg su medijski plemići izabrali za arbitra u rješavanju sporova, a potom i medijskim kraljem[8]. Prilikom stvaranja medijske države ona je obuhvaćala samo manje teritorije jugozapadno od Kaspijskog jezera, no u doba najvećeg medijskog vladara Kijaksara proširena je na većinu azijskog dijela Bliskog istoka. Ta područja prostirala su se na 2.8 milijuna km², što je Mediju činilo dotad najvećom monarhijom u historiji. Granice monarhije bile su rijeke Kizil u Anatoliji i Tigris u Mezopotamiji na zapadu, Kavkaz i Sogdijana na sjeveru, te Indija na istoku.
Značaj medijske države u antičkoj povijesti je višestruk. Iranski narodi po prvi puta u povijesti se ujedinjuju i time stvaraju političku protutežu Babiloniji i Asiriji, glavnim silama na zapadu. Medijci u savezu sa Babiloncima pokoravaju Novoasirsko Carstvo, dotad najjaču vojno-političku silu u regiji. Također, sukob Medijaca sa Lidijom u Maloj Aziji predstavlja prvi kontakt drevnog Irana sa grčkim svijetom. Vjerojatno najveći značaj predstavlja sam pad Medijske Monarhije 550. pne., budući da je na njegovim temeljima perzijski vladar Kir Veliki stvorio golemu Ahemenidsku Perzijsku Monarhiju.