Purin | |||
---|---|---|---|
![]() | |||
![]() | |||
![]() | |||
IUPAC ime |
| ||
Identifikacija | |||
CAS registarski broj | 120-73-0 ![]() | ||
PubChem[1][2] | 1044 | ||
ChemSpider[3] | 1015 ![]() | ||
KEGG[4] | |||
MeSH | |||
ChEBI | 17258 | ||
ChEMBL[5] | CHEMBL302239 ![]() | ||
Jmol-3D slike | Slika 1 | ||
| |||
| |||
Svojstva | |||
Molekulska formula | C5H4N4 | ||
Molarna masa | 120.11 g mol−1 | ||
Tačka topljenja |
214 °C, 487 K, 417 °F | ||
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala | |||
Infobox references |
Purin je heterociklično, aromatsko organsko jedinjenje, koje se sastoji od kondenzovanih prstena pirimidina i imidazola.
Generalni naziv ,,purini” se odnosi na supstituisane purine i njihove tautomere. Dve baze u nukleinskim kiselinama, adenin (6-aminopurin) i guanin (2-amino-6-oksipurin), spadaju u purine (purinske baze). U DNK, ove baze formiraju vodonične veze sa svojim komplementarnim pirimidinskim bazama, timinom i citozinom. U RNK, komplementarno jedinjenje adeninu je uracil, umesto timina.
![]() |
![]() |
Adenin | Guanin |
Ostali značajni purini su ksantin (2,6'-dioksipurin), hipoksantin (6-oksipurin), teobromin (3,7-dimetilksantin), kofein (1,3,7-trimetilksantin) i mokraćna kiselina (2,6,8-trioksipurin).
Metilovani ksantini (teofilin, teobromin, kofein) se nalaze u raznim pićima spravljenim od biljaka - u kafi, (crnom) čaju, guarani, mateu.
Purini su biohemijski veoma značajna jedinjenja, pre svega kao komponente DNK i RNK, ali se takođe nalaze i u nizu drugih biohemijskih jedinjenja, kao što su ATP (adenozin trifosfat), GTP (guanozin trifosfat), ciklični AMP (ciklični adenozin monofosfat), NADH (nikotinamid adenin dinukleotid) i koenzim A.
Kod svih ovih jedinjenja važnu ulogu igraju njihove tautomerne strukture.
Takođe treba pomenuti i fenoksazin i fenotiazin, kao derivate purina, koji predstavljaju osnovne supstance iz kojih se izvode neke boje i lekovi. Od derivata fenotiazina poznato je metilensko plavo.
Nemački hemičar Emil Fišer (Emil Fischer) dao je ime purinima 1884. godine. On ih je 1898. godine sintetisao i pokazao da purini predstavljaju zasebnu grupu hemijskih jedinjenja.