Rat u Bosni i Hercegovini

Rat u Bosni i Hercegovini
Segment Ratovi u bivšoj Jugoslaviji
Epizode iz rata (u smjeru kazaljke na sat): Ratko Mladić i Zdravko Tolimir stižu na pregovore u Sarajevo; norveški vojnik UN-a u Sarajevu; zgrada parlamenta u plamenu
Datum proljeće 1992. - jesen 1995. Lokacija Bosna i Hercegovina Ishod Dejtonski mirovni sporazum
Sukobljene strane
Republika Bosna i Hercegovina	od 1993. do 1994. Hrvatska Republika Herceg-Bosna Hrvatska	Republika Srpska SR Jugoslavija
Komandanti i vođe
Alija Izetbegović Sefer Halilović Rasim Delić Enver Hadžihasanović Haris Silajdžić Atif Dudaković Jovan Divjak Leighton W. Smith	Franjo Tuđman Gojko Šušak Janko Bobetko Mate Boban Jadranko Prlić Dario Kordić Bruno Stojić Milivoj Petković Slobodan Praljak Valentin Ćorić	Slobodan Milošević Radovan Karadžić Ratko Mladić Stanislav Galić Momčilo Krajišnik Jovica Stanišić Franko Simatović Vojislav Šešelj Željko Ražnatović Života Panić
Snage
ARBIH: 110.000 vojnika 100.000 rezervi 40 tenkova 30 oklopnih transportera[1] NATO: 38 ratnih aviona (Operacija "Namjerna sila")	HVO: 45.000–50.000 vojnika[2] 75 tenkova 50 oklopnih transportera 200 komada artiljerije[3] Hrvatska Vojska: 15.000 vojnika[4]	JNA: Nepoznato VRS: 80.000 vojnika 300 tenkova 700 oklopnih vozila 800 komada artiljerije AP Zapadna Bosna: 4.000–5.000 vojnika[5]
Žrtve i gubici
30.906 poginulih vojnika 31.107 poginuo civil[6]	5.919 poginulih vojnika 2.484 poginulih civila[6]	20.775 poginulih vojnika 4.178 poginulih civila[6]
571 poginulih ostalih[6] 5.100 nerazjašnjenih smrti[6]

Rat u Bosni i Hercegovini^[a] bio je oružani sukob u okviru ratova u bivšoj Jugoslaviji. Smatra se da je počeo 6. aprila 1992, nakon brojnih prethodnih nasilnih incidenata. Okončan je 14. decembra 1995. s potpisivanjem Dejtonskog sporazuma.^[7] Glavne zaraćene strane bile su: Republika Bosna i Hercegovina, Hrvatska Republika Herceg-Bosna i Republika Srpska. Potonje dvije paradržavne formacije poimenično su predvodile i snabdijevale Hrvatska i Srbija.^[8][9]

Rat je bio dio raspada SFR Jugoslavije. Nakon otcjepljenja Slovenije i Hrvatske 1991. multietnička Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina – u kojoj su živjeli Bošnjaci muslimani (44%), Srbi pravoslavci (32,5%) i Hrvati katolici (17%) – održala je referendum o nezavisnosti 29. februara 1992. Politički predstavnici Srba bojkotirali su referendum i odbacili njegov ishod. Poslije proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine (koja je ubrzo stekla međunarodno priznanje) i povlačenja Alije Izetbegovića iz prethodno potpisanog Cutileirovog plana (koji je predlagao podjelu zemlje na etničke kantone),^[10] Srbi u Bosni i Hercegovini, predvođeni Radovanom Karadžićem, uz podršku srpske vlade Slobodana Miloševića i Jugoslovenske narodne armije (JNA) mobilizirali su svoju vojsku da bi obezbijedili teritoriju etničkih Srba.

Sukob je u početku bio između jedinica JNA u Bosni i Hercegovini, koje su se kasnije preustrojile u Vojsku Republike Srpske (VRS) s jedne strane, a na drugoj strani bili su Hrvatsko vijeće obrane (HVO) i Armija Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), uglavnom sastavljena od Bošnjaka. Tenzije između Bošnjaka i Hrvata povećavale su se krajem 1992, što je dovelo do eskalacije bošnjačko-hrvatskog sukoba početkom 1993.^[11] Rat u BiH odlikovao se teškim borbama, neselektivnim granatiranjem gradova, etničkim čišćenjem i sistematskim masovnim silovanjem, što je većinom počinila srpska strana,^[12] a u manjoj mjeri i hrvatska i bošnjačka.^[13][14] Posebno su se izdvojili događaji poput opsade Sarajeva i genocida u Srebrenici.

Vojska Republike Srpske, iako u početku vojno nadmoćnija zbog naoružanja i resursa koje je obezbijedila JNA, na kraju je izgubila zamah jer su se ARBiH i HVO udružili protiv nje 1994. stvaranjem Federacije Bosne i Hercegovine prema Vašingtonskom sporazumu. Poslije masakra na Markalama NATO je intervenisao 1995. u Оperaciji Namjerna sila gađajući položaje VRS-a.^[15][16] Početkom 2008. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju osudio je četrdeset pet Srba, dvanaest Hrvata i četiri Bošnjaka za ratne zločine.^[17] Procjenjuje se da je poginulo približno 100.000 ljudi,^[18][19] a raseljeno više od 2.200.000 ljudi.^[20] Stoga je rat u BiH bio najrazorniji oružani sukob u Evropi po završetku Drugog svjetskog rata.^[21][22] Procjenjuje se i da je između 12.000 i 50.000 žena silovano, a većina žrtava bile su bošnjačke žene.^[23][24]

1. ↑ Ramet 2010: str. 130 sfn error: no target: CITEREFRamet2010 (help)
2. ↑ Christia 2012: str. 154
3. ↑ Ramet 2006: str. 450 sfn error: no target: CITEREFRamet2006 (help)
4. ↑ Mulaj 2008: str. 53 sfn error: no target: CITEREFMulaj2008 (help)
5. ↑ Ramet 2006: str. 451 sfn error: no target: CITEREFRamet2006 (help)
6. ↑ ^{6,0 6,1 6,2 6,3 6,4} Ingrao & Emmert 2012, str. 140
7. ↑ „Dayton Peace Accords on Bosnia”. US Department of State. 30 March 1996. Arhivirano iz originala na datum 22 May 2011. Pristupljeno 19 March 2006. 
8. ↑ „ICTY: Conflict between Bosnia and Herzegovina and the Federal Republic of Yugoslavia”. Arhivirano iz originala na datum 7 January 2019. Pristupljeno 25 April 2015. 
9. ↑ „ICJ: The genocide case: Bosnia v. Serbia – See Part VI – Entities involved in the events 235–241”. Arhivirano iz originala na datum 1 March 2011. Pristupljeno 25 April 2015. 
10. ↑ „From Lisbon to Dayton: International Mediation and the Bosnia Crisis”. Arhivirano iz originala na datum 23 January 2023. Pristupljeno 16 November 2019. 
11. ↑ Christia 2012: str. 172
12. ↑ Wood 2013: str. 140, 343
13. ↑ Forsythe 2009, p. 145
14. ↑ „Bosnia Handout”. fas.org. Arhivirano iz originala na datum 19 October 2017. Pristupljeno 14 May 2016. 
15. ↑ Cohen, Roger (31 August 1995). „Conflict in the Balkans: The overview; NATO presses Bosnia bombing, vowing to make Sarajevo safe”. The New York Times. Arhivirano iz originala na datum 19 September 2018. Pristupljeno 5 May 2011. 
16. ↑ Holbrooke, Richard (1999). To End a War. New York: Modern Library. str. 102. ISBN 978-0-375-75360-2. OCLC 40545454. 
17. ↑ Bilefsky, Dan (2008-07-30). „Karadzic Sent to Hague for Trial Despite Violent Protest by Loyalists” (en-US). The New York Times. ISSN 0362-4331. Arhivirano iz originala na datum 24 June 2017. Pristupljeno 2022-09-25. 
18. ↑ „Bosnia war dead figure announced”. BBC. 21 June 2007. Arhivirano iz originala na datum 9 April 2022. Pristupljeno 16 February 2013. 
19. ↑ Logos 2019: str. 265, 412
20. ↑ „Jolie highlights the continuing suffering of the displaced in Bosnia”. UNHCR. 6 April 2010. Arhivirano iz originala na datum 29 January 2018. Pristupljeno 19 October 2010. 
21. ↑ Hartmann, Florence. „Bosnia”. Crimes of War. Arhivirano iz originala na datum 9 May 2015. Pristupljeno 30 April 2015. 
22. ↑ Harsch, Michael F. (2015). The Power of Dependence: NATO-UN Cooperation in Crisis Management. Oxford: Oxford University Press. str. 37. ISBN 978-0-19-872231-1. 
23. ↑ Burg & Shoup 2015: str. 222
24. ↑ Crowe, David M. (2013). War Crimes, Genocide, and Justice: A Global History. Palgrave Macmillan. str. 343. ISBN 978-0-230-62224-1. Arhivirano iz originala na datum 23 January 2023. Pristupljeno 14 May 2016. 

Greška u referenci: Oznake <ref> postoje za skupinu imenovanu kao "lower-alpha", ali nema pripadajuće oznake <references group="lower-alpha"/>