Srpskohrvatski jezik

srpskohrvatski jezik
hrvatskosrpski jezik српскохрватски језик хрватскoсрпски језик
Broj govornika	cca. 19~21 miliona (sve varijante) (56. najgovoreniji jezik)
Jezična porodica	indoevropski balto-slovenski slavenski južni zapadni srpskohrvatski jezik
Standarne forme	bosanska, crnogorska, hrvatska, srpska
Pismo	Gajeva latinica i Vukova ćirilica
Službeni status
Službeni	Srbija (kao srpski)  Hrvatska (kao hrvatski)  Bosna i Hercegovina (kao bosanski, hrvatski i srpski)  Crna Gora (kao crnogorski)  Kosovo (kao srpski)  EU (kao hrvatski)
Priznat manjinski jezik	Austrija (Gradišće)  Italija (Molise)  Mađarska  Rumunija (Carașova, Lupac)  Češka  Severna Makedonija
Regulator	Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Odbor za standardizaciju srpskog jezika, Institut za jezike Univerziteta u Sarajevu
Jezični kodovi
ISO 639-1	sh
ISO 639-2	scr (latinica) i scc (ćirilica)
ISO 639-3	hbs – inkluzivni kod Individualni kodovi: bos – bosanski cnr – crnogorski hrv – hrvatski srp – srpski Povezani kodovi: kjv – kajkavski ckm – čakavski svm – moliškoslavenski
Glottolog	sout1528[1]
Linguasphere	53-AAA-g
Područja u kojima je srpskohrvatski jezik većine stanovništva (2005. godine)

Srpskohrvatski ili hrvatskosrpski najveći je južnoslavenski jezik koji kao materinski govori oko 19 mil. ljudi^[2][3] na prostoru Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije, u kojima pod različitim nazivima ima status službenog jezika. Poput drugih većih evropskih jezika, taj zajednički jezik Bošnjaka, Hrvata, Srba i Crnogoraca je policentrični standardni jezik koji se sastoji od svojih standardnih varijanata: hrvatske, srpske, bosanske i crnogorske.^[4][5]

1. ↑ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin, ur. (2017). „Serbian-Croatian-Bosnian”. Glottolog 3.0. Jena, Germany: Max Planck Institute for the Science of Human History. 
2. ↑ Parkvall, Mikael. „Världens 100 största språk 2007” [100 najvećih jezika na svijetu 2007] (švedski). Nationalencyklopedin. 
3. ↑ „Serbo-Croatian”. Ethnologue (25th ed., 2022). »18.799796« 
4. ↑ Mørk, Henning (2002) (danski). Serbokroatisk grammatik: substantivets morfologi [Srpskohrvatska gramatika: morfologija imenica]. Arbejdspapirer ; vol. 1. Århus: Slavisk Institut, Århus Universitet. str. nepaginirano (Predgovor). OCLC 471591123. 
5. ↑ Bunčić, Daniel (2008). „Die (Re-)Nationalisierung der serbokroatischen Standards” [(Re)nacionaliziranje srpskohrvatskih standarda]. u: Kempgen, Sebastian (njemački). Deutsche Beiträge zum 14. Internationalen Slavistenkongress, Ohrid, 2008. Welt der Slaven. München: Otto Sagner. str. 93. OCLC 238795822.