Vreme (ek.) ili vrijeme (ijek.) se obično shvata kao trajan neprekidan sled događaja koji se odvijaju u nepovratnom smeru od prošlosti, kroz sadašnjost ka budućnosti.[1][2] Vreme je jedan od osnovnih pojmova u filozofiji, nauci, religiji i umetnosti. Vreme se često opisuje kao linearni kontinuum, nepovratni sled koji se proteže prema nazad (u prošlost) i prema napred (u budućnost). Zavisno od teorijskog okvira, ovaj sled se shvata kao beskonačan ili kao konačan.
U fizici, vreme je jedna od osnovnih fizičkih veličina, koja se određuje pomoću kretanja nebeskih tela. U savremenoj fizici, vreme je deo kontinuuma prostor-vreme. U filozofiji, vreme je dimenzija sleda bića jednog nakon drugog, bivanja stvari u promeni njihovog nastajanja i nestajanja, za razliku od prostora kao dimenzije koja omogućuje opstanak bića jednoga pored drugog.[3] U mnogim religijama postoji podela na apsolutno (večno, vanvremeno) i relativno (samerljivo, empirijsko, astronomsko) vreme. Ova dva vremena paralelno teku; ponekad se može izaći iz samerljivog i uključiti u vanvremeno, kao tokom meditativnog procesa.[4]
Neke druge kulture vreme ne opažaju u beskrajnom prostiranju, ili čak ne poseduju reč za vreme.[5] Konceptualizovanje i apstrahovanje nečega što se naziva vreme nije zajedničko svim kulturama, ali je ljudskom rodu svojstveno da koristi vremensku dimenziju kako bi se orijentisao u okvirima stvarnosti.[5]
Pojam prostora i pojam vremena su u filozofiji nerazlučivi.[4]