Balajos (Ballaios) bio je Ilirski vladar s kraja 2. stoljeća p. n. e. (oko 190-175/168. godine p. n. e.). Historijski dokumenti o njemu i njegovoj vladavini su veoma oskudni. Raniji kralj Ilirije, Gencije, koji je u stvari bio i posljednji kralj Ilirije, je poražen od strane Rimljana 168. godine i odveden u Rim. Iako uloga koju je Balajos imao u Iliriji poslije Gencija nije jasna, treba vjerovati da je podržavao rimske interese u regiji. Pronađen je veliki broj metalnih novčića, najviše bronzanih i nekoliko srebrnih, koji je Balajos dao iskovati što upućuje na pretpostavku da je bio veoma utjecajna ličnost. Kovanje novca ukazuje na ekonomsku i političku stabilnost Balajosove vladavine.
Gencijeva prestonica Skadar je pretvorena u sjedište nove rimske provincije Ilirikum a Balajos je vladao sa Hvara u Jadranskom moru ili Rhizona (Risan u Crnoj Gori, bivšeg utočišta ilirske kraljice Teute, gdje se ona sklonila nakon poraza u prvom rimsko-ilirskom ratu oko 228. godine p. n. e.).
O Genciju postoji nešto više podataka vjerovatno zbog njegovog udjela u historiji Rima na području Ilirije. Ali, u usporedbi sa Balajosom, pronađeno je mnogo manje novčića koje je Gencije dao iskovati.