Helacija (grč. χηλή – hēlē = kandža, kliješta, ligandi oko centralnog atoma poput lčiješta jastoga) je tip vezanja iona i molekula za metalne ione. Uključuje stvaranje ili prisustvo dvaju ili više odvojenih koordinatnih veza između polidentatnih (višestruko vezanih) liganda i jednog centralnog atoma.[1] Ti ligandi nazivaju se helanti, helatori, helatni agensi ili agensi za odvajanje. Obično su to organski spojevi, ali to nije nužno, kao u slučaju cinka i njegove upotrebe kao terapije održavanja za sprečavanje apsorpcije bakra u ljudi sa Wilsonovom bolešću.[2]. Termin "helat" prvi put primijenili su godine Sir Gilbert T. Morgan i HDK Drew, 1920., koji su izjavili: "Pridjev helat, izveden iz velike kandže ili "hele"(grčki jastog) ili drugih rakova, predlaže se za kaliperske grupe koje funkcioniraju kao dvije udružujuće jedinice i pričvršćuju se za centralni atom tako da proizvode heterocikličke prstenove.[3]
Helacija je korisna u aplikacijama kao što je pružanje dodataka hrani, u helac ijskoj terapiji za uklanjanje toksičnih metala iz tijela, kao kontrastna sredstva u MRI-skeniranjima, u proizvodnji pomoću homogenih katalizatora, u hemijskom tretmanu vode koji pomaže u uklanjanju metala i u gnojivima.