Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors.
Please consider supporting us by disabling your ad blocker.

Responsive image


Onkogen

Ilustracija transformiranja normalne ćelije u ćeliju raka, kada se aktivira onkogen

Onkogen je gen koji ima potencijal izazivanja kancera, koje proučava onkologija, po čemu je imenovan.[1] U tumorskim ćelijama, ovaj gen često mutira, ili eksprimira na visokoj razini.[2]

Većina normalnih ćelija prolazi će oblik brze programirane ćelijske smri (apoptoza) kada se kritične funkcije promijene i ne funkcioniraju. Aktivirani onkogeni mogu uzrokovati preživljavanje i razmnožavanje ćelija određenih za apoptozu.[3] Većina onkogena počeli su kao proto-onkogeni: normalni geni uključeni u rast i proliferaciju ćelija ili inhibiciju apoptoza. Ako se mutacijom normalni geni koji podstiču ćelijski rast reguliraju prema gore (mutacija povećanja funkcije), predisponirati će ćeliju na rak; stoga se nazivaju "onkogeni". Obično će više onkogena, zajedno s mutiranim genima za apoptozu ili supresorski gen tumora, djelovati zajedno uzrokujući rak. Od 1970 -ih na desetine onkogena identificirano je u ljudskom karcinomu. Mnogi lijekovi protiv raka ciljaju proteine kodirane onkogenima.[2][4][5][6]

U 1976., doktori Dominique Stéhelin, J. Michael Bishop i Harold E. Varmus sa Kalifornijskog univerziteta, San Francisco pokazali su da su onkogeni aktivirani proto-onkogeni, kao što se nalaze u mnogim organizmima, uključujući ljude. Bishop i Varmus nagrađeni su Nobelovom nagradom za fiziologiju ili medicinu 1989. godine za otkrića ćelijskog porijekla retrovirusnih onkogena.[7]

  1. ^ Wilbur B, ured. (2009). The World of the Cell (7th izd.). San Francisco, C.
  2. ^ a b Kimball's Biology Pages. Arhivirano 31. 12. 2017. na Wayback Machine "Oncogenes" Free full text
  3. ^ The Nobel Prize in Physiology or Medicine 2002. Illustrated presentation.
  4. ^ Croce CM (januar 2008). "Oncogenes and cancer". The New England Journal of Medicine. 358 (5): 502–11. doi:10.1056/NEJMra072367. PMID 18234754.
  5. ^ Yokota J (mart 2000). "Tumor progression and metastasis" (PDF). Carcinogenesis. 21 (3): 497–503. doi:10.1093/carcin/21.3.497. PMID 10688870.
  6. ^ The Nobel Prize in Physiology or Medicine 1989 to J. Michael Bishop and Harold E. Varmus for their discovery of "the cellular origin of retroviral oncogenes".
  7. ^ Nobel Prize in Physiology or Medicine for 1989 jointly to J. Michael Bishop and Harold E. Varmus for their discovery of "the cellular origin of retroviral oncogenes". Press Release.

Previous Page Next Page