Pilum

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Pilum (lat., množina pila) je vrsta teškog bacačkog koplja koje je korišteno u vojsci Antičkog Rima. Njegova dužina iznosila je oko 2 metra a sastojalo se od metalnog (željezo ili bronza) šiljka oko 7 mm u prečniku i dužine oko 60 cm čiji je vrh imao piramidalan oblik ili oblik strelice. Šiljak je bio pričvršćen za drveni štap. Ukupna težina iznosila je između 2 i 5 kilograma. Kasnije, u vrijeme Rimske Imperije izrađivana su i nešto lakša pila. Istraživanja i eksperimenti su pokazali da je domet ovih kopalja bio oko 30 m a efikasni su bili na daljinama od oko 15-20 m.

Rimski legionari u vrijeme na prelazu iz Republike u Imperiju nosili su po dva ovakva koplja od kojih je jedno ponekad bilo lakše od drugog. Uobičajena taktika upotrebe ovog koplja bilo je gađanje protivnika s određene razdaljine prije bliske borbe mačem gladius. Pilum se mogao koristiti i u bliskoj borbi a i za odbranu od napada konjice.

Zbog svog dizajna i karakteristika, pilum je u rukama vještog legionara bio opasno i smrtonosno oružje. Dužina njegove metalne oštrice bila je dovoljna da nanese ozbiljne ili smrtne povrede čak i protivnicima koji su se branili štitom; koplje je probijalo štit i pogađalo neprijatelja. Samo tijelo oštrice je bilo napravljeno od mekog metala te se iskrivljavalo prilikom udara što je koplje činilo neupotrebljivim nakon udara/prolaska kroz štit, oklop ili tijelo neprijatelja. Dakle, protivnik nije mogao dalje koristiti štit a ni baciti iskrivljeno koplje natrag.

Gaj Julije Cezar je dao opis ovakve upotrebe koplja u De bello gallico (O ratu u Galiji).

U jednom opisu navodi se da je jedan od dva željezna klina koji je držao metalni i drveni dio skupa zamijenjen lomljivim drvenim klinom koji se slamao pri udaru i činio da se šiljak iskrivi. Ova modifikacija pripisuje se Gajusu Marijusu. (Plutarh, "Gaius Marius", 25.2)

I oblik vrha koplja je otežavao njegovo vađenje ali su legioanari nakon bitke mogli sakupiti korištena koplja i odnijeti ih kovačima na popravku.

Neka koplja su bila modifikovana dodavanjem tega na kraj oštrice, prije samog spoja sa drvenom ručkom, radi povećanja probojne moći koplja a dodavani su i štitnici za ruke u slučaju kada je legionar koristio pilum za blisku borbu.