Regolit

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Iako se veoma često koristi u planetarnoj/astronomskoj terminologiji, pojam regolita je zemaljskog porijekla i značio bi:" Mrvljeni materijal koji se nalazi na baznoj stijeni". Može se sastojati od sedimenata, mrvljenih i vodom modifikovanih stijena te otvrdnutih naslaga. Važan je faktor svake površine, ali nam maskira temeljnu stijenu i onemogućava daljinsko ispitivanje mineralnih resursa podloge.

Pogledamo li po čemu bi značenje bilo različito napustimo li naš matičnu planetu i odemo na Mjesec, naći ćemo da regolit znači nešto veoma slično. Regolit je zrnati-praškasti materijal koji nastaje stalnim sudarima i mrvljenjem te isparavanjem tijela projektila i podloge. Sastoji se od krhotina, pijeska i staklastih mikro sferula svih mogućih dimenzija i oblika. Regolit prekriva čitav Mjesec s izuzetkom veoma strmih strana kratera i bokova dolina. Njegova debljina na Mjesecu iznosi obično od 2 do 8 metara na morima, a može prelaziti i 15 metara na starijim tlima. Debljina naslage regolita ovisi o trajanju izloženosti područja meteoritskom bombardovanju. U ostatku Sunčevog sistema, naći ćemo da je regolit sličan Mjesečevom prisutan na svim tijelima bez atmosfere (Merkuru, Marsovim satelitima, asteroidima i slično), a na ostalim bi se tijelima trebao razlikovati u sastavu u zavisnosti od geološkog razvoja matičnog tijela.

Mehanička svojstva Mjesečevog regolita, subjektivni opis, Neil Armstrong, Tranquility Base, Apollo 11, 20. juna, 1969. godine:

" Stojim na nozi lendera. Ploče na lenderovu stajnom trapu utonule su u površinu oko 1 do 2 inča, iako površina izgleda .... da površinu sačinjava, veoma, veoma finozrnati materijal, kad mu se približite izgleda kao talk; tamo dolje, jako je fin ... Idem sad zakoračiti s noge lendera. Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki skok za čovječanstvo. ...*.... Kako je ... kako je površina puna fine prašine. Mogu je .. mogu je podizati palcem. Lijepi se u tankim slojevima kao ugljena prašina na đon i bokove čizama. Propadam u nju samo mali djelić inča. Možda samo osminu inča, ali vide se otisci mojih čizama i duboke udubine u tim finim pješčanim česticama."