Mozaik

Mozaik iz 690. n.e., Mesdžidul-aksa (Kupola nad Stijenom) u Jerusalemu
Detalj iz mozaika u crkvi sv. Vitale, Ravenna
Bizantijska carica Teodora s pratnjom, crkva sv. Vitale u Ravenni
Postupak slaganja mozaika

Mozaik slikarska tehnika koja se izvodi slaganjem raznobojnih kockica od kamena, glazirane keramike i obojenog stakla u malternu podlogu. Služi za dekorativno ukrašavanje arhitektonskih površina, podova, zidova, svodova i vanjskih prostora.

Poznate su italijanske mozaičke kockice (tessere) proizvedene u muranskim staklarnicama u više dimenzija i velikom broju različitih boja i tonova. Kamene kockice dobijaju se usitnjavanjem (čekićem, kliještima, itd.) različitih vrsta obojenog kamena. Tako usitnjene, kockice se koriste ovisno o svom obliku i boji. Kockice se utiskuju u svježu žbuku, cement, masu na bazi disperzije umjetne smole, razna ljepila, poliesterske smole (od koje se mogu praviti i kockice) i slično. Mozaikom se oslikavaju zidne, podne ili svodne površine. Podni mozaici su uglavnom od kamenčića, a zidni mogu biti i od drugih materijala. Zlatno razdoblje mozaik je doživio u Bizantskom Carstvu (prije toga je široku upotrebu imao u Grčkoj i Rimu), pa iako se kasnije koristio, manje je bivao zastupljen nego neke druge, jednostavnije slikarske tehnike. Još od drevnih (antičkih) vremena poznata su nam dva načina izvedbe mozaika:

  1. opus tesselatum - sastavljen od kamenih kockica (nisu uvijek istih dimenzija) a između kockica vidljiv je vezivni materijal (tzv. fuge)
  2. opus vermiculatum - sastavljen od sitnijih kockica, međusobno tijesno povezanih, tako da se jedva vide ivice i međuprostori između njih. Kockice su uglavnom iste veličine, a izrađene su od kamena, stakla ili glaziranih odlomaka keramike.

Osim „običnog“ mozaika, postoji i tehnika mikromozaika, mnogo složenija, iste osnove, no puno dojmljivijih rezultata, rezervirana samo za iznimno uporne i strpljive, koji ne žale izgubiti vrijeme kako bi postigli što dojmljiviji rezultat.


Mozaik

Dodaje.pl - Ogłoszenia lokalne