Amniocenteza | |
---|---|
Drugi nazivi | Test amnionske tečnosti (AFT) |
Amniocenteza |
Amniocenteza je medicinski postupak koji se prvenstveno koristi u preneonatusnoj dijagnozi genetičkih stanja.[1] Ima i druge namjene kao što je procjena infekcije i zrelosti pluća fetusa.[2] Preneonatusno dijagnostičko testiranje, koje uključuje amniocentezu, neophodno je za konačnu dijagnozu većine genetičkih poremećaja, pri čemu je amniocenteza procedura zlatnog standarda nakon 15 sedmica gestacije.[3]
U ovoj proceduri, tanka igla se ubacuje u stomak trudnica.[4] Igla probija amnion, membranu koja okružuje fetus u razvoju.[4] Tečnost u amnionu zove se amnionska tečnost, a pošto ova tečnost okružuje fetus u razvoju, sadrži fetusne ćelije.[4] Amnionska tečnost se uzima i analizira metodima kao što su kariotipizacija i tehnologija analize DNK za genetičke abnormalnosti.[1]
Amniocenteza se obično radi u drugom tromjesečju, između 15. i 20. sedmice trudnoće.[5] Žene koje se odluče za ovaj test su prvenstveno one sa povećanim rizikom od genetičkih i hromosomskih problema, dijelom zbog toga što test je invazivan i nosi mali rizik od gubitka trudnoće.[5] Međutim, Američki koledž opstetričara i ginekologa preporučuje da se svim ženama ponudi preneonatusna procjena za aneuploidiju, ili prisustvo abnormalnog broja hromosoma, bilo genetičkim skriningom ili dijagnostičkim testiranjem, nezavisno od starosti majke ili faktora rizika.[5] Postoje relativne kontraindikacije za izvođenje amniocenteze, međutim nisu identifikovane apsolutne kontraindikacije.[1] Ljekari su koristili proces ubacivanja igle transabdomenski u maternicu za ekstrakciju amnionske tekućine za liječenje hidramniona, ili viška plodove vode, još krajem 1800-ih.
<ref>
;
nije naveden tekst za reference s imenom Jindal_2020
<ref>
;
nije naveden tekst za reference s imenom Ghi_2016
<ref>
;
nije naveden tekst za reference s imenom Alfirevic_2017
<ref>
;
nije naveden tekst za reference s imenom Cruz-Lemini_2014
<ref>
;
nije naveden tekst za reference s imenom PB_163