Sarkozin | |
---|---|
Općenito | |
Hemijski spoj | Sarkozin |
Druga imena | IUPAC ime: 2-(Metilamino)acetatna kiselina |
Molekularna formula | C3H7NO2 |
CAS registarski broj | 107-97-1 |
Kratki opis | Bijeli kristalni, bezmirisni prah |
Osobine1 | |
Agregatno stanje | Čvrsto |
Gustoća | 1,093 g/mL |
Tačka topljenja | 208 do 212 |
Tačka ključanja | 195,1 |
Rastvorljivost | 89,09 g L−1 (na 20 °C) |
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima. |
Sarkozin, također poznat kao N-metilglicin, međuprodukt je i nusprodukt u sintezi i razgradnji glicina. Sarkozin se metabolizira u glicin pomoću enzima sarkozin dehidrogenaza, dok glicin - 'N' '- metil transferaza stvara sarkozin iz glicina. Sarkozin je derivat aminokiseline koji se prirodno nalazi u mišićima i drugim tjelesnim tkivima. U laboratoriji se može sintetizirati iz hloracetatne kiseline i metilamina. Sarkozin se prirodno nalazi kao intermedijar u metabolizmu, od holina do glicina. Sarkozin je slatkastog okusa i rastvara se u vodi. Upotrebljava se u proizvodnji biorazgradivih površinski aktivnih tvari i pasta za zube kao i za druge potrebe.
Sarkozin je sveprisutni u biološkim materijalima i u takvim namirnicama kao što su žumanjci, puretina, šunka, povrće, mahunarke itd.
Sarkozin, poput srodnih dimetilglicinskih (DMG) i trimetilglicinnskih (TMG) spojeva nastaje metabolizmom hranjivih tvari kao što su holin i metionin, koje obje sadrže metilne grupe koje se koriste u širokom rasponu biokemijskih reakcija. Sarkozin se brzo razgrađuje do glicina, koji, pored svoje važnosti kao sastojka proteina, ima značajnu ulogu u raznim fiziološkim procesima, kao glavni metabolički izvor komponenata živih ćelija poput glutationa, kreatina, purina i serina. Koncentracija sarkozina u krvnom serumu normalnih ljudskih ispitanika iznosi 1,4 ± 0,6 mikromola. [1]